Roditelji,
pitajte!



Ne mučite se
sumnjama, zatražite
informaciju!

Roditelji
su pitali


... te njihovo
iskustvo i Vama
može pomoći.


Ovdje Vas očekuju
odabrane i znanst-
veno provjerene
informacije.

Galerija
fotografija



Neka nas slike
povežu!

Jeste li znali...

  • 0
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
prev
next

Sva djeca s Downovim sindromom prolaze kroz jednake razvojne etape kao i djeca „urednog razvoja“, samo je njihov ulazak u pojedinu etapu nešto sporiji i kasniji, a „ostanak“ na pojedinoj etapi razvoja nešto dulji.

1

Djeca se rađaju sa 100 do 200 bilijuna stanica u mozgu.

1

Učestalost  cerebralne paralize se gotovo ne mijenja od devedesetih godina, a broj djece s različitim teškoćama učenja se povećava.

1

Oko 10% novorođene djece odnosi se na neurorizičnu skupinu djece (Hrvatski registar osoba s invaliditetom).

1

Pravovremeni terapijski postupci su učinkovitiji i isplativiji, negoli terapijski postupci koji se poduzimaju u školskoj dobi - u trenutku kad se teškoće nagomilaju.

1

Novorođenče je 3/4 svoje budnosti usmjereno na majčino lice.

1

Od skupine djece koja dolaze na stručnu procjenu u dobi od tri i pol godine, čak polovica njih (44%) još ne govori.

1

Na području Hrvatske roditelji sve ranije uočavaju teškoće u razvoju djeteta (u prosjeku oko 30 mjeseci), ali tek potom slijedi potraga za stručnom pomoći koja postaje višemjesečna ili višegodišnja.

1

Uporaba geste kod djece koja kasne u jezično-govornome razvoju potiče i motivira 'progovaranje'.

1

Prema iskustvima naših roditelja prvi razgovor s liječnikom o djetetovoj dijagnozi obično traje između jedne i dvije minute.

1

Razvoj portala omogućili su:

Unicef

CNFCEE

Zagrebačka županija

Pliva

Egmont

Lima O.I.

Metropola.hr

Metropola.hr

hep.hr

Rana podrška se približava potrebama obitelji | Ispis |  E-mail
Rođenje djeteta s neurorazvojnim čimbenicima rizika, jednako kao i identifikacija razvojnih odstupanja u ranoj dobi jaki su izvor stresa za obitelj. Sve ono što inače roditeljska intuicija domišljato i uspješno rješava pri njezi i igri s djetetom, ovdje postaje problem. Roditelji strahuju da će nešto propustiti za uspješan djetetov razvoj, stalno se pitaju postupaju li ispravno, a i dijete je često samo po sebi osjetljivije i zahtjevnije u njezi. Ovi roditelji i njihova djeca trebaju dodatnu podršku, ranu intervenciju.
Brojna su istraživanja pokazala da je intervencija uspješna onda kada se za djetetovu dobrobit intervenira brzo, unutar obitelji, odnosno zajednice te na osnovu transdisciplinarnog i holističkog pristupa. Međutim, takve usluge u nas nisu dostatno razvijene iz brojnih razloga: ne postoji primjerena zakonska regulativa, stručnjaci nisu osposobljeni za rad s obiteljima i djecom vrlo niske kronološke dobi, ne postoji međuresorska suradnja važna za uspješnu organizaciju ove djelatnosti, nije riješeno pitanje financiranja usluge niti ulaznih kriterija. Stoga je zaista dobra vijest da je Ured UNICEF-a za Hrvatsku u suradnji s Gradom Zagrebom i Dnevnim centrom za rehabilitaciju djece i mladeži Mali dom - Zagreb, u rujnu ove godine pokrenuo projekt „Rana intervencija u djetinjstvu: Stručna podrška u obitelji djece s razvojnim odstupanjima/teškoćama (0-3)”. Cilj projekta je izrada sveobuhvatnog, dostupnog i odgovarajućeg modela  za stručnu podršku u obitelji, koji bi poslužio kao okvir i nacionalni primjer za uspostavu sustava usklađenih usluga u zajednici za djecu s razvojnim odstupanjima/teškoćama (0-3) i njihove obitelji. Velika razlika između već provođenih projekata na temu rane podrške u obitelji i ovog projekta je njegova strategijska domišljenost i povezanost s lokalnom samoupravom te stručni i radni potencijal uključenih suradnika.
Važna aktivnost projekta bila je radionica o važnosti, potrebama i mogućnostima provedbe programa rane intervencije u djetinjstvu na nacionalnoj i lokalnoj razini te umrežavanju službi koja je održana 10. prosinca ove godine u prostorijama „Malog doma“ u Zagrebu. Radionica je bila  namijenjena zdravstvenim djelatnicima, predstavnicima lokalne uprave i samouprave, predstavnicima nevladinih udruga, djelatnicima obiteljskih centara te stručnim djelatnicima iz ustanova socijalne skrbi. Odazvalo ih se više od 70 te provelo cijeli dan pozorno prateći i sudjelujući u programu. A program se je sastojao od kvalitetnih prikaza većeg broja relevantnih tema: uloge lokalne zajednice za uslugu rane intervencije, UNICEF-og programa „Prve tri su još važnije“, samog projekta „Rana intervencija u djetinjstvu: Stručna podrška u obitelji djece s razvojnim odstupanjima/teškoćama“ na teorijskoj i izvedbenoj razini pružanja transdisciplinarne usluge kao i prikaz rezultata dobivenih metodom fokus grupa, prikazan je program praćenja djece s neurorizikom u Republici Hrvatskoj, mogućnosti i potreba za ranom intervencijom u rodilištu, polazišta i ciljevi rane intervencije kao sustava,  uloga obiteljskih centara i na kraju usluga rane intervencije u okviru transformacije sustava socijalne skrbi. Posebna vrijednost programa bio je rad u grupama koje su raspravljale o ključnim točkama rane intervencije te preprekama i mogućnostima za njihovo ostvarivanje. Grupe su bile veoma raznolike po profesionalnom iskustvu i profesionalnim ulogama sudionika: od roditelja do rukovoditelja ustanova, od praktičara do ljudi iz znanosti, državne i lokalne (samo)uprave. Bilo je impresivno vidjeti njihovu fokusiranost na temu bez profesionalnog rivalstva, „cehovskog“ ili resorskog nadmetanja. Sudionici su se razišli vidljivo zadovoljni: nitko nije bio suvišan u raspravama toga dana i svi su osjetili radost međusobnog dijeljenja - davanja i primanja od drugoga. Ima li što veće negoli dati najbolji dio svoje profesionalnosti u stvaranju sustava rane intervencije u našoj zemlji?