Sva djeca s Downovim sindromom prolaze kroz jednake razvojne etape kao i djeca „urednog razvoja“, samo je njihov ulazak u pojedinu etapu nešto sporiji i kasniji, a „ostanak“ na pojedinoj etapi razvoja nešto dulji.

Djeca se rađaju sa 100 do 200 bilijuna stanica u mozgu.

Učestalost  cerebralne paralize se gotovo ne mijenja od devedesetih godina, a broj djece s različitim teškoćama učenja se povećava.

Oko 10% novorođene djece odnosi se na neurorizičnu skupinu djece (Hrvatski registar osoba s invaliditetom).

Pravovremeni terapijski postupci su učinkovitiji i isplativiji, negoli terapijski postupci koji se poduzimaju u školskoj dobi - u trenutku kad se teškoće nagomilaju.

Novorođenče je 3/4 svoje budnosti usmjereno na majčino lice.

Od skupine djece koja dolaze na stručnu procjenu u dobi od tri i pol godine, čak polovica njih (44%) još ne govori.

Na području Hrvatske roditelji sve ranije uočavaju teškoće u razvoju djeteta (u prosjeku oko 30 mjeseci), ali tek potom slijedi potraga za stručnom pomoći koja postaje višemjesečna ili višegodišnja.

Uporaba geste kod djece koja kasne u jezično-govornome razvoju potiče i motivira 'progovaranje'.

Prema iskustvima naših roditelja prvi razgovor s liječnikom o djetetovoj dijagnozi obično traje između jedne i dvije minute.